Arhitektura dječjih vrtića i jaslica nastoji razvijati dječju senzitivnost i inteligenciju ostvarujući osjetljivu ravnotežu između zaštite i stimulacije. Kontradikcija odgoja je pružiti djetetu slobodu i poticaj za istraživanje granica, a istodobno ga maksimalno zaštititi.
Funkcionalne sheme dječjih vrtića uvijek proizlaze iz određenog pedagoškog programa, što je rezultiralo dosta nefleksibilnim modelom vrtića kakvi se danas uglavnom planiraju i grade: jedinice i sanitarije, režimi, izolacije i separacije grupa. Sheme za koje se čini da graniče sa strogim higijenskim i funkcionalnim normama za zdravstvene zgrade otežavaju arhitektonsku interpretaciju teme.